01

četvrtak

studeni

2012

U posjeti Perunu i Velesu

Izvještaj sa izleta na Perun 21.10.2012. (VO)

Perun, taj strašan gospodar neba, oluje i munje, kiše i duge, zraka i oblaka, svakako je važan nama planinarima. On je bog groma, trijesa i kraha, mira i slobode, pravde i pobjede. Velik je i moćan, a da ga je teško savladati posvjedočila je i neustrašiva skupina trojice planinara koji su iz Mošćeničke Drage krenuli mitskom stazom Trebišća-Perun prema tom svevladajućem gromovniku Slavena. Perun je, naime, vrh na srednjem dijelu Učke, visok 880 metara, a pošto smo kretali od same morske površine, onda ne treba puno zbrajati koliko se treba penjati.

Neki su se od same pomisli odmah na početku srušili u stolicu lokalne birtije na obali u Mošćeničkog Dragi. Krenulo je uobičajeno, naručila se kavica i Tomislav pivo. Sunce je fino udaralo, rijetki turisti su se šetkarali, i sve je bilo kao stvoreno da se ostatak dana provede u promatranju zgodnića i onih malo manje zgodnića koji prolaze kroz lungo mare. No, istinska poganska znatiželja natjerala nas je da krenemo visoko kroz grebene Učke.

Penjemo se prvo cestom pored mnogih apartmana i naoko ruralnih kuća, usput skupljajući marune koji su, kako je predsjednik nedugo nakon toga bolno saznao, svi bili pokvareni. Uskoro dolazimo i do sela Potoki, prekrasnog planinskog utočišta, punog cvijeća i bosilja, pripremljenih drva za zimske mjesece koji ovdje mogu biti i te kako hladni. Naš član, slikar i vozač predsjedničkih kola, koji je poznat i po tome da voda postoji samo oko njega, ali ne i u njemu, ovom je prilikom namočio ruke i lice izvorskom vodicom sela Potoki. Put se odavde nastavlja šumskom stazom sve dublje u planinu.




Na ovo su područje došli prvi Slaveni i ono je postalo mjesto njihovih vjerovanja i okoliš u kojemu su se odvijala mitska zbivanja između boga Peruna i boga Velesa. Znanstvena su istraživanja dokazala ranije pretpostavke kako su ovi obronci Učke bili sveti prostori za prve slavenske doseljenike na Kvarner. Duž staze postavljene su informacijske ploče i stručno pojašnjenje mitova i vjerovanja starih Slavena.

Uskoro dolazimo u nekadašnje selo mlinara, danas napušteno ali obnovljeno mjesto Trebišća. Smješteno je uz potočić i ima sve odlike mitskog kraja. Tu zasigurno noću plešu vile, a tijekom zimskih mjeseci sunčeve zrake ne dopiru ovamo. Da je ovo bilo zaista važno mjesto svjedoči samo ime što označava drevnu slavensku riječ za žrtvu. Iznad mjesta je vrh Perun, a nedaleko stijena Voloski kuk, što sve kazuje kako je sveto ovo mjesto za staroslavenski narod.

Nije čudo, kad je blizu Velesovo carstvo, koje se ovog puta nismo usudili posjetiti. Mi Uroborosovci smo sigurno više Velesova ekipa. Naime, bog stoke, zemlje i voda, te skrbnik svijeta mrtvih, star je i tajnovit i pokazuje se katkad kao starac s dugom bradom, kao kosmata šumska zvijer ili golema zmija-zmaj i upravo u tom zmijskom obliku ležu u svijetu mrtvih, sklupčan na vuni kraj korijenja svetog stabla kroz koje teku hladne podzemne vode.

Zastali smo samo da pozdravimo Mokoš, majku prirode i plodnosti, koja šest mjeseci provodi kod Peruna, a ostalih šest kod Velesa. Nastavili smo se penjati, sve više i više, dok konačno nismo stigli do Petrebišća. Radi se o visoravni koja je savršena za ispašu. I kao da smo znali, ovdje smo naišli na stado od 350 ovaca, ali i na kamenima obilježeno staroslavensko svetište. Ova je dolina bilo mjesto obreda i žrtvovanja, gdje se, u samom podnožju Perunova dvora, na blatnoj i plodnoj zemlji napasala stoka odnosno Velesovo blago. Tu su sučeljeni bogovi, a predvodnici borbe bili su Velesovi sinovi Sirirno, bog ovaca, Kostrina, bog koza i Tur, bog goveda.





Na samom Perunovom dvoru nismo bili. Nije to zato jer je ekipa bila još mamurna od poprilično bogate večeri prije, ili zato jer je bilo sjajno ležati na Petrebišćima uz blago blejanje ovaca u blizini, već zato da se Veles ne naljuti previše. Tako smo ostali dobri s oba boga. A maleni humak ispod Perunovog dvora bio nam je dovoljan za uspješni podvig.

Vratili smo se laganim korakom preko Mošćenica, odakle smo se stepenicama spustili do Mošćeničke Drage usput psujući kronično velike cijene pive u jedinom otvorenom ugostiteljskom objektu u Mošćenicama.


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.