U Rastokama na prvom penjačkom izletu

Izvještaj sa izleta 8. i 9.06.2013. (MS)
(Foto MS, ALH)

Planinarsko društvo Urobors je po prvi puta organiziralo jedan penjački izlet. Tako se pet vrsnih članova uputilo na dvodnevni izlet u čarobno mjesto kod Slunja – Rastoke, uz kampiranje kraj Gajine pećine.

Usprkos najavljenom prlomu oblaka i prognozama biblijskog potopa te nadolazećem vodenom valu, sakupili smo dovoljno hrabrosti za ovaj izlet. Vožnja od Zagreba do Slunja (nekih cca. 150 kilometara) trajala bi mnogo, mnogo kraće da nije na cesti bilo stranaca s kamp prikolicama i jedanog zbunjenog milicajca koji nam je htio napisati kaznu radi prebrze vožnje (iako je naš gospon šofer vozio po pravilu).

Došli smo u to prekrasno hobitsko, vilenjačko mjestašce Rastoke. Malo mjestašce prepuno slapova, mlinova, starih kučica i velikih krijesnica koje su pregadne kada ih se gleda iz blizine.

Nakon prve jutarnje kave i iscijeđene čokolade smo došli na našu poziciju pred Gajinu pećinu koja je tik uz nevjerojatno prekrasnu i čistu rijeku Koranu. Gajina pećina je dugačka 65 metara i ima dva otvora koja se nalaze na velikoj okomitoj klisuri. Gajina pećina je, osim što je u tursko doba služila za obranu od Turaka, u prapovijesti služila ljudima da u njoj nešto sakriju. Naime, u Arheološkom muzeju u Zagrebu čuvaju se brončani predmeti iz kasnog brončanog doba, pronađeni upravo ovdje još prije stoljeće i pol. Iako imamo jednog antroploga u društvu, on nije htio tražiti brončane tanjure i slične stvari u pećini, jer njega ne zanima ništa što je mlađe od 500 godina kao i nešto što nije imalo roditelje (kako bi im mogao slagat zube i slične stvari…).

Dan je bio prekrasan i jako topao. Dovoljno nas je opržilo sunce da smo potražili osvježenje u Korani koja je ugodnih -10 stupnjeva. S dva tri srčana udara smo se bućnuli u rijeku i istrčali van se osušiti i klopati delux (veliki) krastavac s extra zdravim paštetama i lukom.

Naši dragi penjači su se odvažili i pokušali se popesti na stijenu od nekih 30-40 metara, a uz pomoć jednog hipijevskog društva veći dio stijene su i savladali.



Kako se već noć počela spuštati, temperatura je lagano počela padati, a mi smo uz toplu vatricu, kavicu i pivicu ostali budni još neko vrijeme prije ulaska u šatore. Neki od nas nisu oka sklopili, dok su drugi zaspali k’o i naše dvije čupave četveronožne prasice koje su cijelo vrijeme preko dana skakale, trčale i zlostavljale ljude s lopticama. Moram reći da nema ništa ljepše neg kada te probude prve zrake sunca, pjev ptica i slinava njuška psa koji ti želi uć’ u šator. Savršeno.

Ostatak dana smo proveli kao i prijašnji, uz kavicu, malo hrane, prekrasnu prirodu i opuštajuću atmosferu. Na povratku smo još jednom stali u Rastokama na brzu kavicu te krenuli prema Zagrebu u nadi da se bumo brzo vratili u Rastoke još koji put.